Za podešavanje emisivnosti infracrvenog termometra, slijedite ove korake
Infracrveno (IR) zračenje
Infracrveno zračenje je posvuda i nema kraja. Što je veća temperaturna razlika između objekata, to je fenomen zračenja očitiji. Vakuum može prenijeti energiju infracrvenog zračenja koju emitira sunce na Zemlju kroz 93 milijuna milja prostora i vremena, gdje je mi možemo apsorbirati i donijeti nam toplinu. Kada stojimo ispred vitrine s rashlađenom hranom u trgovačkom centru, infracrvena toplina koju emitiraju naša tijela apsorbira ohlađena hrana, zbog čega se osjećamo vrlo hladno. U oba primjera učinak zračenja je vrlo očit, a promjene jasno možemo osjetiti i osjetiti njegovu prisutnost.
Kada trebamo kvantificirati učinak infracrvenog zračenja, potrebno je izmjeriti temperaturu infracrvenog zračenja, au ovom slučaju koristi se infracrveni termometar. Različiti materijali imaju različite karakteristike infracrvenog zračenja. Prije upotrebe infracrvenog termometra za očitavanje temperature, prvo moramo razumjeti osnovne principe mjerenja infracrvenog zračenja i karakteristike infracrvenog zračenja specifičnog materijala koji se mjeri.
Brzina infracrvenog zračenja=apsorpcija + refleksija + propusnost
Bez obzira na vrstu infracrvenog zračenja koje se emitira, ono će biti apsorbirano, tako da je stopa apsorpcije=emisivnost. Ono što očitava infracrveni termometar je energija infracrvenog zračenja koju emitira površina objekta. Infracrveni radiometar ne može očitati energiju infracrvenog zračenja izgubljenu u zraku. Stoga, u stvarnom mjernom radu, možemo zanemariti propusnost, tako da dobijemo osnovnu formulu za mjerenje infracrvenog zračenja:
Infracrveno zračenje=emisivnost - reflektivnost
Reflektivnost je obrnuto proporcionalna emisivnosti. Što je jača sposobnost objekta da reflektira infracrveno zračenje, to je slabija njegova vlastita sposobnost infracrvenog zračenja. Reflektivnost objekta općenito se može procijeniti vizualnim pregledom. Novi bakar ima veću refleksivnost, ali nižu emisivnost ({{0}}.07-0.2), a oksidirani bakar ima nižu refleksiju i veću emisivnost (0.{{ 4}}.7 ), bakar pocrnjen teškom oksidacijom ima čak nižu refleksiju i odgovarajuću veću emisivnost (0.88). Većina obojenih površina ima vrlo visoku emisivnost (0.9-0.95) i zanemarivu refleksiju.
Za većinu infracrvenih termometara sve što treba postaviti je nazivna emisivnost materijala koji se mjeri. Ova je vrijednost obično unaprijed postavljena na 0.95, što je dovoljno za mjerenje organskih materijala ili obojenih površina.
Podešavanjem emisivnosti termometra može se kompenzirati problem nedovoljne energije infracrvenog zračenja na površini nekih materijala, posebice metalnih materijala. Utjecaj reflektivnosti na mjerenje treba uzeti u obzir samo kada postoji visokotemperaturni izvor infracrvenog zračenja u blizini površine objekta koji se mjeri i reflektira ga.
